Dolazim iz neke druge galaksije
na tragu svetlosti, brži od elektrona, sporiji od misli,
grabim ka mom sazvežđu od kog sam sakovan
ovaploćen i istesan.
Dolazim da počupam jezike slatke ali lažne
gde istina ne postoji, gde magija uvire…lagano
A bljuvao sam u zvezde iz svojih aorta
sa svakim otkucajem Svemira
i tražio nešto čisto, kao
miris zvezdane prašine,
aromu grčkih filozofa
koji zagovaraše – istinu
Tako bi, tako i osta.
Genijalno..
Pozdrav tebi 🙂
Lepo… Postoji istina, samo cuti. 🙂
Moraću malo bolje da je potražim. Možda u nekom drugom Svemiru…ako postoji
Postoji.. I dok smo u potrazi, dotle zivimo..
Nekad se čovek i umori od te potrage, pa je vreme za predah